Centar Samaritanac je specijalizirana ustanova osnovana za pružanje usluga skrbi izvan vlastite obitelji nepokretnim osobama sa izraženijim stupnjem fizičke i psihičke retardacije.
Kao suvremeni Centar u sustavu ustanova socijalne skrbi, prvotnoga naziva Zavod za rehabilitaciju, čiji je osnivač Vlada Republike Hrvatske, započeo je sa svojim radom 1995. godine u objektu čiji je vlasnik samostan časnih sestara Službenica Milosrđa u Splitu koji je za tu svrhu ustupio na korištenje novouređene prostorije i potrebitu opremu. Stručni i sveukupni rad određen je i provodi se po Pravilniku Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, a financira se iz državnog proračuna. Smještajni kapacitet Centra je 36 korisnika.
Naša ustanova dobila je ime po Isusovoj priči o dobrom Samaritancu, koji je nepoznatu čovjeku u nevolji spasio život. U imenu Samaritanac sadržana je ljubav i zadaća djelatnika i svih ljudi koji svoju vjernost Bogu žele ostvariti kroz dobra djela prema korisnicima ove kuće.


„Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polu mrtva. Neki Samaritanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara dade ih gostioničaru i reče:“Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao. Onaj koji iskazuje milosrđe jest bližnji. Isus svojima zapovijeda: i ti čini kao ovaj Samaritanac!“ 

Evanđelje po Luki 10, 30-37


Kad Anđeo svoja krila slomije
Možete li zamisliti anđela krila slomljenih?
… Petra … Marko … Zlata … Jure …
Mi ljudi anđele ne viđamo. Oni su tu, pokraj nas, ali našem oku nevidljivi.
U šumi vjetra, u rominjanju kiše, u pjesmi cvrčka gubi se zvuk anđeoskih krila.
Ali ponekad anđeli postanu vidljivi. Vidljivi nama ljudima.
“…. a ja sam ti dao ime, i njime te htjedoh zvati…” stih je jedne pjesme. Ne biste vjerovali, ali anđeli nose nasa imena.
… Marija … Ivan … Ana … Josip …
Ti su trenuci jedinstvene prigode u našem životu, prigode koje se ušuljaju u nas život, dotaknu nas i nestanu. U tim trenucima blagoslovljeni smo jedinstvenom prigodom beskrajne Božje milosti.
Putujući ovom dolinom suza, putujući od Jeruzalema do Jerihona, sva naša briga i sve naše misli prekrivene su naslagama kojima ovaj svijet obilaze naše srce.
Naslagama sebeljublja, sebičnosti i bešćutnosti prekriveno je srce naše i otvrdlo je na tuđu bol, patnju i muku. Nakupilo se je toga toliko da do našeg srca ne prodire vapaj naših bližnjih i ne prodire glas
našeg Boga.
… Tereza … Jakov … Barbara … Luka …
A negdje pokraj puta anđeo leži. Krila slomljenih.
I to je trenutak kada su oči naše u stanju vidjeti anđela.
Vidjeti ga i ime njegovo doznati.
Možda ugledavši ga ostanemo zatečeni, jer lica ranjenih anđela na sebi nose svu muku ovog svijeta. Svu bol i patnju njegovu. U grču njihova tijela, u nama nerazumljivim zvukovima, u euforiji i u utihama
njihova bića, u drhtaju i vapaju, u suzi i osmjehu nakupila se priča koja nas poziva i podučava, koja nas tjera i na tišinu i na iskorak iz naših paralelnih svjetova u kojima lutamo sami i nesretni.
… Petra … Marko … Zlata … Jure …
Ako uistinu želimo iskoristiti tu jedinstvenu prigodu u svojem životu, ukoliko želimo da taj susret ostavi trag u nama do vječnosti, mi ga ne smijemo zaobići i proći. Jer anđeo slomljenih krila ima svoje poslanje.
U svom poslanju on čisti srce onog koji mu pristupa, koji mu rane povija i koji se pobrine o njemu.
A samo kada se očistimo od svih naslaga, samo kada ostružemo do zdravog, samo kada naša ranjivost postane naša snaga, a ne naša slabost, naša prednost, a ne nas hendikep, naš spas, a ne naša
propast, mi ćemo biti u stanju čuti šum krila anđela I čuti glas koji nas zove.
Glas našeg bližnjeg koji vapi u pomoć i glas svog Boga koji nas ljubi i govori: “Idi pa i ti čini tako!” (Luka 10,37)
… Marija … Ivan … Ana … Josip …
Ako mogu baciti jednu jedinu zraku svijetla na nečiju stazu…
Ako mogu pomoći nekoj duši da jasnije sagleda život svoj…
Ako mogu s bilo čijeg lica obrisati suzu…
Onda nisam živio uzalud…
… Tereza … Jakov … Barbara … Luka …

Ivica Ursić